Copyright poslovni
Vrhovni sud Sjedinjenih Američkih Država (Supreme Court of the United States) razmatra zakonitost radikalnih carina koje je nametnuo bivši predsjednik Donald Trump, što je ključni test njegove izvršne moći. Riječ je o slučaju s velikim posljedicama za globalno gospodarstvo i ovlasti predsjednika, u kojem su niži sudovi već presudili da je Trump prekoračio ovlasti primjenom Zakona o međunarodnim ekonomskim ovlastima za izvanredne situacije iz 1977. godine (IEEPA), zakona koji je namijenjen nacionalnim izvanrednim situacijama, ali ne navodi carine kao instrument. Prema Reutersu, slučaj su pokrenula poduzeća pogođena carinama i 12 saveznih država, pretežno pod vodstvom demokrata. Zakonska osnova Trump je korištenjem Zakona o međunarodnim ekonomskim ovlastima za izvanredne situacije pokušao opravdati uvođenje carina kao odgovor na trgovinske deficite i kao ekonomsku prisilu prema partnerima poput Kine, Kanade i Meksika, tvrdeći da su ti deficiti “neobična i iznimna prijetnja” za nacionalnu sigurnost i gospodarstvo SAD-a. Međutim, Ustav SAD-a jasno povjerava Kongresu izvršnu vlast nad određivanjem poreza i carina, zbog čega je Trumpov potez izazvao pravne kontroverze i izazove. Carine su, kao piše BBC Business News, ključni stup Trumpove ekonomske politike u ovom mandatu. Ako Vrhovni sud SAD-a presudi da su Trumpove carine nezakonite, to bi imalo velike posljedice na američku trgovinsku politiku i izvršne ovlasti predsjednika. Odluka bi mogla ograničiti predsjedničku mogućnost samostalnog nametanja carina, a ako sud odluči u korist administracije, carine bi bez daljnjih zakonskih problema mogle ostati na snazi. Trump je upozorio da bi ukidanje carina značilo gubitak ključnog obrambenog sredstva zemlje jer su carine, prema njegovu mišljenju, važan alat za zaštitu američke industrije i nacionalne sigurnosti. On ih koristi kao sredstvo pritiska u trgovinskim pregovorima kako bi ograničio nepošteni uvoz i ojačao domaće proizvođače, tj. ne služe samo financijskom prikupljanju prihoda, već i očuvanju kapaciteta za proizvodnju važnu za obrambene potrebe zemlje. Iz diskursa u Financial Timesu proizlazi da Vrhovni sud već koristi tzv. doktrinu “važnih pitanja” (major questions doctrine), prema kojoj za velike ekonomske i političke odluke moraju postojati jasna i eksplicitna odobrenja Kongresa, a ne samo izvršne uredbe ili tumačenja. Ova doktrina, koja je već dovela do poništenja ključnih Bidenovih politika, postaje osnovni pravni alat pri odlučivanju o Trumpovim carinama jer naglašava potrebu za jasnom zakonskom osnovom u slučajevima velikog političkog i ekonomskog značaja. Reuters, The Guardian i The Wall Street Journal izvještavaju da su tužitelji na sudu tvrdili kako zakon IEEPA ne daje predsjedniku ovlast za nametanje širokih carina, dok su Trumpovi odvjetnici argumentirali da zakon dopušta “regulaciju” uvoza tijekom izvanrednih situacija po predsjedničkoj diskreciji. Vrhovni sud odlučit će kako tumačiti ovu odredbu i time postaviti granice predsjedničke moći u trgovinskoj politici. Rasprava je otkrila podijeljenost sudaca: konzervativna većina sklonija je proširenju izvršnih ovlasti uz oprez zbog ekonomskih posljedica, dok liberalniji suci naglašavaju potrebu za nadzorom i ravnotežom vlasti. Prema pisanju komentatora The Economista, riječ je o važnoj političkoj odluci koja će oblikovati odnos moći između izvršne i zakonodavne vlasti desetljećima. James Sample, profesor prava na ABC News, ističe: “Ovo je iznimno važno s ekonomske i ustavne točke gledišta“, a financijski komentator The Economista dodaje: “Slučaj je ključan za budući odnos moći između Kongresa i Bijele kuće.“ Održavanje ravnoteže Pravni dio slučaja temelji se na tumačenju Zakona o međunarodnim ekonomskim ovlastima za izvanredne situacije (IEEPA), koji predsjedniku daje značajne ovlasti u nacionalnim krizama, ali ne navodi izričito pravo na uvođenje carina. Većina žalbenih sudova smatra da Trump nije dobio jasnu kongresnu ovlast za nametanje carina, što je ključno zbog velikog ekonomskog i političkog značaja mjera. Trumpova obrana temelji se na stavu da riječ “regulacija” u zakonu obuhvaća i uvođenje carina, podsjećajući pritom na prošle primjere slične prakse. Kritičari pak upozoravaju da je zakon namijenjen za specifične izvanredne mjere poput sankcija, a ne za dugotrajne globalne carine s širokim posljedicama. U slučaju da Vrhovni sud poništi carine, Trump bi, prema procjenama stručnjaka, mogao koristiti druge zakonske odredbe, poput one iz Zakona o trgovini iz 1974., ali bi za dugoročnu primjenu bilo potrebno odobrenje Kongresa, što je politički teško ostvarivo. Sve navedeno čini ovaj slučaj ključnim za razumijevanje pravnog okvira američke vanjske trgovinske politike te demonstrira kako pravosudni sustav igra presudnu ulogu u održavanju ravnoteže moći između zakonodavne i izvršne vlasti, pri čemu su ekonomske i političke posljedice vrlo široke i dugoročne.
