By Zrinka Gabelica Toplek
Copyright poslovni
Talijanska vlada pod vodstvom premijerke Giorgie Meloni predviđa da će se proračunski deficit ove godine spustiti na tri posto BDP-a, cilj koji je definiran u okvirima Europske unije i koji bi tako bio ostvaren godinu prije nego što se prvotno očekivalo, zahvaljujući prihodima od poreza koji su premašili očekivanja, piše Financial Times. Ova očekivanja otvaraju mogućnost da Rim izađe iz postupka zbog prekomjernog proračunskog deficita, postupka koji Europska unija pokreće protiv zemalja čiji deficit prelazi zakonski limit od tri posto BDP-a. Taj je postupak usmjeren na prisiljavanje država da smanje deficit i usklade javne financije s pravilima EU-a. Izlazak iz toga do sredine 2026. znači ublažavanje financijskih ograničenja i otvaranje prostora za veća ulaganja u ključne sektore, poput obrane.
Olakšice za srednju klasu
Financial Times dodatno ističe da su porezni prihodi u prvih sedam mjeseci ove godine porasli za više od 16 milijardi eura, što je rast od pet posto u odnosu na isto razdoblje prošle godine i uvelike nadmašuje prvotne projekcije ministarstva financija. Vlada Giorgie Meloni pripisuje ovaj uspjeh dijelom reformama usmjerenim na suzbijanje poreznih prijevara, ali i snažnom rastu zaposlenosti koji je u protekle četiri godine stvorio oko dva milijuna novih radnih mjesta.
No, unatoč tim fiskalnim uspjesima, gospodarski rast ostat će skroman. Ministar gospodarstva Giancarlo Giorgetti potvrđuje da građevinski i izvozni sektor trpe zbog američkih carina, zbog čega vlada očekuje rast BDP-a od svega 0,5 posto u 2025. godini, s blago optimističnijim prognozama od 0,7 posto u 2026., 0,8 posto u 2027. i 0,9 posto u 2028. godini. Agencije za kreditni rejting pohvalile su fiskalnu disciplinu pod Melonijevom, ističući kako su se troškovi zaduživanja značajno smanjili.
Ipak, ekonomist Francesco Giavazzi upozorava da je većina dodatnih prihoda posljedica inflacijskih učinaka koje su povisile porezne obveze mnogih građana zbog njihova ulaska u više porezne razrede, što on naziva “skrivenim fiskalnim zahvatom” koji opterećuje kupovnu moć kućanstava.
Kako bi ublažila taj porezni teret, vlada planira u proračunu za 2026. godinu smanjiti poreznu stopu srednjim dohotcima (između 28.000 i 50.000 eura) s 35 na 33 posto. Marco Osnato, predsjednik parlamentarnog odbora za financije i član Melonijeve stranke Bratstvo Italije, naglašava da je cilj povećati potrošačku moć obitelji, donijeti financijsku stabilnost za kućanstva te potaknuti domaću potrošnju, kako prenosi BBC Business News. Povećanje raspoloživih prihoda kućanstava smatra se preduvjetom za stabilnost i rast unutar domaće ekonomije, što je u fokusu fiskalne politike stranke Bratstvo Italije. Osnato također ističe da će stabilno financijsko stanje obiteljskih kućanstava pridonijeti većoj potrošnji, što je ključno za prevladavanje usporenog gospodarskog rasta i jačanje ekonomije na nacionalnoj razini. S regionalne europske perspektive, The Economist podcrtava da Italija svojom fiskalnom disciplinom stoji u suprotnosti s nekim drugim zemljama eurozone poput Francuske, koja bilježi snižavanje kreditnog rejtinga.
No, analitičari ističu kako problemi niskog gospodarskog rasta i strukturnih nedostataka i dalje predstavljaju izazove, s OECD-ovom procjenom da će talijanski rast ove godine iznositi samo 0,6 posto, što je ispod prosjeka eurozone.
Ulaganja u obranu rastu
Europska komisija planira pratiti održivost talijanske fiskalne politike u proljeće 2026., kada će imati na raspolaganju cjelovite godišnje podatke. Izlazak Italije iz postupka zbog prekomjernog deficita otvara mogućnost za veću fiskalnu fleksibilnost i dostupnost do 12 milijardi eura iz europskih fondova za ulaganja do 2028., što će biti ključno za projekte u području obrane, kako ističe Bloomberg News.
Premda navedeni fiskalni uspjeh nagovještava pozitivan pomak za talijansko gospodarstvo, Business Insider i The Washington Post ističu da su izazovi sa slabim gospodarskim rastom i kompleksnošću globalnog okruženja i dalje prisutni te da će vlada morati pažljivo balansirati između fiskalne discipline, poreznih rezova i investicijskih potreba kako bi osigurala održivi razvoj.