Copyright poslovni
Kenan Crnkić u široj je javnosti poznat kao svojevrsni pionir motivacijske literature, autor je velikih regionalnih bestselera o uspjehu (7 tajni uspjeha), sreći (Pazi kojeg vuka hraniš) i životu (Nadživjeti život). Djela su mu prevođena na više svjetskih jezika. Doktor je ekonomskih znanosti i profesor na brojnim sveučilištima, a specijalističke studije uspješno je okončao na Harvard Business Schoolu u Sjedinjenim Američkim Državama. S dr. Crnkićem razgovarali smo uoči njegova nastupa na konferenciji Sales4Future u Mozaik Event Centru u Zagrebu, u organizaciji Prodajnog Mindseta, koja će okupiti istaknute stručnjake poput Daniela G-a, autora bestselera i svjetskog broj 1 prodajnog trenera, te Karima Rashida, američkog industrijskog dizajnera rođenog u Egiptu, a čiji dizajnerski radovi obuhvaćaju širok raspon proizvoda, od luksuzne robe i namještaja do identiteta robnih marki i ambalaža. Na početku razgovora zanimalo nas je kako bi dr. Crnkić objasnio izreku ‘pazi kojeg vuka hraniš’ u poslovnom i privatnom životu, a koju je iskoristio za naslov jedne od svojih knjiga… Često dobivam to pitanje i možda se najadekvatniji odgovor krije se upravo u samoj priči iz moje knjige istoimenog naziva. Kažu da se priče pričaju da uspavaju djecu i probude odrasle, i baš zato tu priču i knjigu s vremena na vrijeme trebamo ponovno pročitati. Vjerujem da je život samo deset posto onoga što nam se događa, a 90 posto kako mi odlučimo reagirati na ono što nam se događa. Naš privatni i poslovni život u najvećoj mjeri ovisit će o tome kojeg vuka odlučimo u sebi hraniti, svih 86.400 sekundi svakoga dana. Jednom ste rekli: ‘Čovjek nije ono što misli da je, nije ni ono što želi biti i postati. Ono je što se trudi prestati biti, ono od čega bježi.’ Možete li nam to pomnije objasniti? Vjerujem da su svi naši problemi počeli onog trenutka kad smo prestali biti ono što jesmo i kad smo pristali na verziju sebe koju su nam nametnuli drugi i okolina. Smatram da, baš poput nogometne utakmice, i naš život ima dva poluvremena. Prvo, koje kolokvijalno nazivam poluvremenom sticanja, najčešće igramo za druge, bilo da su to otac, majka, prijatelji neprijatelji, društvo… Drugo, kojeg zovem poluvremenom svrhe, rijetki igraju. To je ono poluvrijeme koje u kojem igramo po svom, želeći nadživjeti život, ostavljajući taj neki nevidljivi trag u beskraju. Kako pronaći balans između svega onoga što kroz život želimo i za što radimo, i realnih životnih izazova i prepreka? Rečenica “Nije važno da uspiješ u životu, važno je da ti život uspije” najbolje sublimira moju osobnu i filozofiju moje Akademije i općenito moga djelovanja. Mislim da se danas, više nego ikada, u formi imperativa nameće balans između poslovnog i privatnog. Postoje vrlo efikasne i jednostavne metode uz koje je to moguće postići. Nažalost, najvažnija stvar koju nas uče u školi je da se najvažnije stvari ne uče u školi. Naša obaveza trebala bi biti da aktivno tragamo i stječemo funkcionalna znanja i korisne vještine kako bismo, ne samo uspjeli u životu, nego kako bi nam i život uspio. Što očekujete od konferencije Sales4Future 20. studenoga u Zagrebu i kako ona može utjecati na razvoj prodajne kulture u regiji? Drago mi je što ću nastupiti na poslovnoj konferenciji Sales4Future by Prodajni Mindset u Zagrebu. Pripremio sam specijalno predavanje pod naslovom “3,2,1! Tri faktora, dva pitanja i jedna odluka – sve što vam je potrebno na putu visokih postignuća”. Imajući u vidu da smo svi svakog dana na neki način uključeni u procese prodaje, vjerujem da će i ova konferencija pridonijeti sveopćem podizanju svijesti o važnosti ovladavanja tom ključnom, ako ne i presudnom životnom vještinom. Kažemo li da je menadžer onaj koji vodi i motivira tim, donosi odluke o zapošljavanju, obuci, nagrađivanju i rješava interpersonalne odnose među zaposlenicima, koju biste taktiku/metodu ili dvije preporučili menadžerima u njihovoj interpersonalnoj komunikaciji sa zaposlenicima? Prvi savjet bio bi citat moga mentora doktora John C. Maxwella: “Ljudi nisu zainteresirani koliko znaš dok ne saznaju koliko ti je stalo (People don’t care how much you know until they find out how much you care). U svojoj osnovi ovdje se radi o tome da nije toliko važno koliko ste stručni i sposobni, puno je važnije kako se odnosite prema ljudima i koliko vam je zaista stalo do njih te do njihova osobnog rasta i razvoja. Druga stvar koju bih im preporučio je koncept koji kaže da gledaju ljude s “desetkom na glavi”. Postoji jedna rečenica koja kaže: “Lideri su dileri nade” (Leaders are dealers of hope). Ljude ne treba promatrati kakvi su sada, nego kakav potencijal imaju. Ljudi osjete intuitivno vjeruje li lider u njih ili ne. Ako ih gledate u projekciji, odnosno što sve mogu biti i postati i ako sistematski ulažete u razvoj njihovih potencijala, to je jamstvo dugoročnog uspjeha jer na kraju sve uspijeva i propada na liderstvu, a onaj koji nema ljude da ga slijede, samo je pošao u šetnju. S obzirom na trenutačno stanje gospodarstva u regiji, što biste poručili mladim poduzetnicima u Hrvatskoj? Gdje su za njih sada najveće prilike? Svaka kriza istovremeno je i šansa. Mladim bih poduzetnicima predložio da postanu sjajni u onome čime se bave. “Dobro” je najveći neprijatelj “sjajnog”. Danas imate previše dobrih pekara, a premalo sjajnih, previše dovoljno dobrih kafića i restorana, ali premalo sjajnih, a sjajni su zapravo oni koji nikad neće ostati bez posla. Da biste bili sjajni, trebate se specijalizirati, jer tajna uspjeha u budućnosti bit će “znati puno o malo”. Koje su ključne promjene koje će tržište rada doživjeti u idućih pet do deset godina? Čisto ekonomski promatrano, ključne su migracije kojima već svjedočimo svakodnevno, u smislu odlaska domaće radne snage i dolaska jeftine radne snage iz inozemstva. I naravno, tu je izuzetno snažan i radikalan utjecaj koji dolazi kroz razvoj i upotrebu umjetne inteligencije. U odnosu prema promjenama, postoje tri vrste ljudi. Prvi ignoriraju promjene i takvih je danas nažalost najviše. Drugi se adaptiraju promjenama, po onoj čuvenoj Darwinovoj da neće opstati ni najsnažniji ni najbrži, nego oni koji se najadekvatnije budu prilagodili. A treći su ljudi, korporacije i kompanije koji vode promjene. Dakle, to su svi oni koji prate trendove, anticipiraju promjenu i pripremaju se, ne samo da se prilagode na novo, nego da na valu tih promjena naprave velike iskorake. Smatrate li da će se poslovanje firmi u budućnosti najteže nositi s ‘nedorečenošću’? Samo je nesigurnost sigurna, a ljudi traže siguran posao. To je čisti primjer paradoksa. Dakle, samo su promjene sigurne. Po nekim recentnim studijama, živimo u vremenu u kojem se razina promjena svake godine uvećava za 300 posto, a razina informacija za 900 posto, tako da je nedorečenost sastavni dio onoga što se zove “novo normalno” u poslovanju. Potrebno je razviti ispravan način razmišljanja, ovladati potrebnim znanjima i vještinama te uspostaviti različite sustave uz pomoć kojih ćemo na najbolji način upravljati nedorečenošću, kako bismo dugoročno opstali i ostvarivali visoke rezultate u biznisu i životu. Uzmemo li u obzir da je ‘mindset’ dugoročna investicija, kako mali i srednji poduzetnici mogu koristiti principe ‘mindseta’? Sigmund Freud je rekao: “Dobro pazite na svoje misli jer ste vi oni koji ih slušaju.” Čovjekov život prije ili kasnije poprima boju njegovih misli. Taj “inner game”, kako ga zovu, način na koji razmišljamo, puno je važniji od “outer game”, odnosno vanjske igre koja se sastoji od svega onoga što zovemo biznisom. Rad na “mindsetu” presudan je, a ispravan stav je sitnica koja čini golemu razliku. Koji su vaši osobni rituali ili navike koje vas održavaju produktivnim, svježim i fokusiranim u poslu? Kažu da nikad nećete uspjeti u životu ako ne ovladate onim što radite svakog dana. Kao prvo, u dan ulazim “na papiru”, to jest planiram dan uz “to-do” listu te posebno tzv. “to-be” listu koja mi je puno važnija. U sredini dana imam tu sada već čuvenu “kavu s generalnim direktorom svog života” jer jako je važno da naučimo na sredini dana zastati, ako ništa, onda kako bi nas naš uspjeh stigao. I na kraju dana napismeno radim “ritual zahvalnosti” te navodim u pisanoj formi pet do sedam stvari na kojima sam taj dan konkretno zahvalan. Ta tri rituala koja su zapravo vrlo jednostavna i primjenjiva bilo kada i bilo gdje sigurno će pomoći svakome, ne samo da bude produktivniji i efektivniji, nego da ima i sretniji i ispunjeniji dan. Što za vas znači ‘biti lider’ u današnjem vremenu? Duboko vjerujem da sve uspijeva i propada na liderstvu. U moru definicija najviše mi se sviđa sljedeća: “Liderstvo je utjecaj. Ništa više i ništa manje.” Upravo zbog toga postoji pet razina liderstva. Prva je legalitet. Netko vas je imenovao na neku poziciju i vi pogrešno smatrate da ste lider, a zapravo ste samo dobili ovlaštenje koju najčešće koristite za jednostavno komandiranje. Druga razina je legitimitet. To postižete onog trenutka kada vam suradnici daju “dozvolu”, odnosno kad vas prestanu sabotirati, što javno, što tajno. Treća razina je autoritet. On se stječe znanjem i donošenjem teških odluka u važnim trenucima. Četvrta razina je razvijanje ljudi. Na nju dolazite kada shvatite da je jedan premali broj da bi bio značajan, i da se mjera uspjeha jednog lidera mjeri količinom i kvalitetom lidera koje je stvorio oko sebe. Peta razina je upravo utjecaj, i na toj razini ljudi vas slijede zbog vaše vizije, ideje i uvjerenja. Na toj razini imate one prave iskrene sljedbenike. U sklopu liderske akademije koju radim prolazimo s liderima svaku od navedenih razina, što rezultira ne samo postizanjem viših rezultata, nego i poboljšanjem međuljudskih odnosa, i ultimativno razvojem pobjedničke korporativne kulture, bez koje nema dugoročno održivih visokih postignuća. Kakvo je Vaše iskustvo s generacijom Z i njihovim očekivanjima od poslodavaca? U mnogočemu su napredniji, posebno u tehnološkom smislu, ne vežu se toliko za institucije, fleksibilniji su te razmišljaju i djeluju globalno. S druge strane, prisutna je veća lijenost, nerealna očekivanja, brzopletost i iznad svega površnost u svemu što rade. Mislim da je budućnost njihovih radnih mjesta u njima samima, kroz iskorištavanje njihovih snaga i sustavno nadilaženje prisutnih slabosti. Otkrijte nam nešto o svom predavanju 20. studenoga u Zagrebu? Studije pokazuju da ljudi danas u prosjeku koriste samo 9 posto svoga potencijala. I to je strašno. Upravo zbog toga napisao sam “da su mnogi ljudi mrtvi, samo ih nitko o tome nije i službeno obavijestio”. Vjerujem da imamo dva života i da drugi počinje kad istinski spoznamo da imamo samo jedan. To predavanje ima za cilj probuditi ljude, snažno ih motivirati da podignu svoje standarde, da shvate da je život previše bitan da bi bio sitan, da prestanu igrati da ne izgube i da počnu igrati da pobijede, da okrenu novu stranicu i nezadrživo krenu putem visokih postignuća.
